Page 23 - LIDIBA-LUKAS-1

Basic HTML Version

Strategija razvoja Općine Dvor
2011-2015
UNDP Hrvatska
©Fotografije: Boris Krstinić
23
Banovine, posebno prostor Zrinske gore, ubraja se u tri najbogatije regije u Hrvatskoj po
zalihama pitke vode. Vode Zrinske gore pripadaju poriječjima Kupe, Save i Une te pripadaju
dunavskom slivu. Za ovo područje značajne su rijeke Sunja, Petrinjčica, Žirovac, Maja, i
Utinja. Kvalitativni sastav riblje faune istraživanje u razdoblju 1996 - 2008. godine. Od 27
različitih vrsta, 12 je vrsta na popisu Crvene knjige. S obzirom na očuvanost cjelokupne
prirode, tekućice Zrinske gore bile bi idealan stanišni rezervat za pripadajuću ihtiofaunu.
Zbog izuzetnih krajobraznih obilježja i kulturno-povijesnog nasljeđa prostor Zrinske gore se u
prostorno-planskim dokumentima Sisačko – moslavačke županije izdvaja kao pejzažno
atraktivni brdski kompleks s velikim potencijalima za razvoj turističkih i rekreativnih sadržaja,
te je svrstan u kategoriju posebnih povijesno kulturnih krajolika. I u prostornim planovima
pojedinih gradova i općina koji zahvaćaju Zrinsku goru, izdvojene su posebne prostorne
jedinice kao park šume, zaštićeni spomenici prirode, zaštićeni krajolici, posebni rezervati i sl.
1.1.6
Kulturno-povijesna i tradicijska baština
Jedna od najznačajnijih komparativnih prednosti područja Općine Dvor jest njezina izuzetno bogata
kulturno-povijesna i tradicijska baština.
Prvi tragovi naseljavanja na području Općine Dvor mogu se pratiti od bakrenog doba. Najstariji
arheološki ostaci bakrenog doba pripadaju nositeljima kasne faze vučedolske kulture (2500. - 2000.
godine prije Krista). U to je vrijeme uspostavljen i put kojim se dobavljala ruda bakra od rudnika na
području Trgovske gore do obala Dunava. Dio tog puta, koji je vodio kroz Zrinsku goru, bio je
kontroliran utvrdom Osječenica, izgrađenom u tu svrhu. Razdoblje starijeg željeznog doba obilježeno
je pojavom tehnologije obrade novog metala - željeza (halštatska kultura). Naselja tog vremena
dobro su uređena i utvrđena. Organizirana je i nova mreža putova, a na područjima bogatim
sirovinama zapažen je zamjetan prirast stanovništva. Već potkraj vučedolske kulture počinje
rudarska i metalurška aktivnost na prostoru Zrinske i Trgovske gore. To je razdoblje mlađeg željeznog
doba koje je obilježeno dolaskom Kelta sa zapada Europe (keltsko-latenska kultura). Kelti su bili
izuzetni metalurzi koji su ubrzo, svojom usavršenom obradom željeza te drugim tehnološkim
inovacijama, osvojili golemi prostor Europe (zna se da su iskorištavali željeznu rudaču - limonit, te
srebrnu i olovnu rudaču - galenit). Na strateški povoljnom položaju uz rijeku Kupu, na području Siska
oni osnivaju jedan od svojih glavnih centara - Segesticu. Ona je bila centar uprave, trgovine i obrta.
Organizirana je mreža trgovačkih putova i sustav kontrole nad cijelim područjem. U rimsko doba
Sisak (Siscia) i njegova šira okolica (uključivo i prostor današnje Općine Dvor) postali jedno od
najvećih metalurških središta čitava carstva s metalurškim radionicama za izradu oružja i oruđa te
kovnicama novca. Područje Zrinske gore bogato je arheološkim nalazima iz razdoblja antike. Blizina
Siscije utjecala je na brzo uključivanje prostora u proces romanizacije. Tome je pridonijela izgradnja
mreže cesta koje su povezivale Sisciju s ostalim dijelovima carstva. Poslije propasti Rimskog Carstva
metalurška djelatnost zamire da bi ponovo bila obnovljena krajem 10. st. dolaskom Sasa. U
srednjovjekovnom razdoblju dolazi do otvaranja rudokopa ruda željeza, bakra i olova te pokretanja
prvih talionica i kovnica novca (rudarenje se odvijalo do dolaska Turaka 1578., a nakratko je
obnovljeno i nakon njihova povlačenja).