Page 11 - LIDIBA-LUKAS-1

Basic HTML Version

Strategija razvoja Općine Dvor
2011-2015
UNDP Hrvatska
©Fotografije: Boris Krstinić
11
očuvanja: riječni ekološki sustav, sedrene barijere kao ugroženi i zaštićeni stanišni tip, te veći broj
ugroženih i zaštićenih ribljih vrsta.
S obzirom na prekogranični značaj ovoga prostora te izražene krajobrazne vrijednosti i važnost za
očuvanje biološke raznolikosti Državni zavod za zaštitu prirode je, u sklopu svojih djelatnosti
propisanih člankom 157.
Zakona o
zaštiti prirode
(NN 70/05, 139/08), izradio stručnu podlogu za
zaštitu područja Une u kategoriji regionalnog parka. Definirani naziv regionalnog parka je „Una“.
Granica regionalnog parka prati tok rijeke Une od Dvora do ušća u Savu, obuhvaćajući područje
Sisačko-moslavačke županije.
1.1.3.1
Geološke karakteristike područja
Geološke karakteristike Općine čini šest
litoloških
cjelina i to:
1.
Holocenske aluvijalne naslage
- područje doline rijeka Une i Žirovnice.
Šljunkoviti nanosi područja Une i Žirovnice su vodopropusni te dobri recipijenti podzemne
vode za vodoopskrbu. Pokrov sedimenata poplavnih ravnica je slabo propusan, ali ne
omogućuje zaštitu vodonosnih šljunaka od onečišćenja. U svim dolinama povremeno dolazi
do plavljenja (posebno prilikom većih oborina) i voda se duže zadržava na površini tla. Radi
varijabilnog granulometrijskog sastava, vlažnosti i zbijenosti ovih naslaga, uvjeti izgradnje
temelja objekata mogu varirati na relativno malom području, te se za svaki objekt mora se
provesti geomehaničko sondiranje i ispitivanje tla. Izgradnja temelja najpovoljnija je u
šljunkovitim naslagama, a najteža u muljevitim tlima, posebno ukoliko su ispod razine
podzemnih voda.
2.
Naslage miocena, pliocena i pliokvartara
- južne padine Zrinske gore, te relativno zaravnjeni
dijelovi sjeverno od rijeke Žirovnice.
Dio ovih naslaga je relativno stabilan i otporan prema eroziji (litotamnijski vapnenci) pa zato i
izgrađuju uzdignute dijelove terena strmijih padina. Većina pokazuje malu otpornost prema
utjecaju vode, podložne su eroziji, ispiranju i jaružanju. Površinski sloj nastao je
raspadanjem, i sklon je klizanju u određenim uvjetima (asekventna klizišta). Propusnost je
općenito mala, ali se mogu naći litološki varijeteti povećane propusnosti koji mogu služiti i
kao recipijenti podzemne vode (litotamnijski vapnenci, šljunci i pijesci). Padine su u čvršćim
stijenama relativno stabilne (litotamnijski vapnenci), dok su u laporovitim relativno
nestabilne. To se odnosi na padine koje su paralelne sa strukturnom osi u slučaju kada je
nagib slojeva usmjeren u pravcu padine. U takvim slučajevima obično su naslage i tlo, koje se
na njima razvija u prirodnim uvjetima, u labilnoj ravnoteži, ali se, kod zasijecanja u teren ili
njegovim većim opterećivanjem, mogu izazvati klizanja značajnih razmjera. Izuzev klizanja,
dolazi i do mogućnosti bubrenja naslaga sa dodirom vode, što otežava rad.
3.
Naslage eocena
-
dijelovi padina i dolina.
Ove su naslage najčešće vodonepropusne, često drobljive, sklone odronjavanju, a katkada i
klizanju. Stabilnost padina ovisi o odnosu strukturnih elemenata (diskontinuiteta) i položaja
padina, a o istim faktorima ovisi, često, i stabilnost kosine, zasjeka i usjeka. Nosivost ovih